Tko je bio grof Drakula – Od fikcije do stvarnosti i nazad

Putovati na način koji danas poznamo postalo je popularno i dostupno tijekom sredine 20. stoljeća. Krajem 19. stoljeća veća putovanja radi zadovoljstva, a ne zarade, sebi su mogli priuštiti samo imućni ljudi. U tom je periodu Balkan, u pravom smislu riječi, bio egzotična destinacija. Dakle, sva ona iskustva koja kao putnik danas očekujete imati negdje u Vijetnamu, Zanzibaru ili na Tajlandu mogli ste očekivati krajem 19. stoljeća na Balkanu. Balkan je do tada bio crna rupa Europe, a s njega su uglavnom pristizale vijesti o borbi blokalnih naroda protiv Osmanlija.

Trebalo je izmisliti nešto ili nekoga tko će biti razlog za putovanje u surove balkanske vrleti. I naravno, gdje ćete pronaći bolju motivaciju za putovanje nego u legendi o mladom rumunjskom princu, koji je, da bi živio vječno, dušu prodao vragu. Da bi živio takav prokleti život, sada je morao noću napadati ljude i sisati im krv, kao i mnogi drugi pripadnici njegove sorte – vampiri. Jedan od glavnih razloga za putovanje u Rumunjsku, pogotovo u Transilvaniju za Noć vještica, upravo je junak naše priče – vlaški vojvoda Vlad III. Drakula – jedna od najpoznatijih ličnosti moderne kulture.

Drakula je rođen u 15. stoljeću u Sigišoari, smještenoj u regiji Transilvaniji u današnjoj Rumunjskoj, a dodatak njegovom imenu ,,drakula“ – ,,zmajević“, odnosno ,,sin zmaja“ sam je sebi dodao kako bi ukazao da je bio sin i nasljednik svoga oca Vlada II., kako na vlaškome prijestolju, tako i u Redu Zmaja, najelitnijem viteškom redu kršćanske Europe. Ovome redu svrha je bila ukloniti osmansku prijetnju iz Europe. Danas riječ ,,drakula“ na rumunjskom znači ,,vrag“, ali takav slobodni prijevod je upotrijebljen, vjerovali ili ne, jer Drakula i njegova popularnost predstavljaju jedan od najvećih turističkih potencijala za suvremenu Rumunjsku. Zanimljivo je i to što je popularizaciji Vlada III. među Rumunjima najviše doprinio Nicolae Ceauşescu, i sam rođen u regiji Vlaške.

Teško je bilo vrijeme u kojem je Vlad III. živio, Vlaška kojom je vladao nalazila se između Osmanskog Carstva, koje je osvajanjem uništavalo sve pred sobom, te Ugarske, koja se trudila da zadrži svoj status regionalne sile toga dijela Europe. Dvije države, Vlaška i Moldavija, od kojih će tijekom 19. stoljeća biti stvorena današnja Rumunjska, trpjele su velike napade i stravične gubitke od Osmanlija. Sam Vlad III. stjecajem je okolnosti zajedno s ocem Vladom II. i bratom Raduom bio zatočenik osmanskog sultana kao zalog mira. Tamo je imao prilike naučiti osmanski turski te prisustvovati surovim metodama mučenja. Neke metode je kao ,,nepopravljivi“ kršćanin i sam osjetio i doživio. Iako surovo mučen, nije se pokolebao.

Nakon što mu je oca ubio vlastiti saveznik Jan Hunjadi, Vlad III. uspio je pobjeći iz osmanskog ropstva i, uz pomoć svog ujaka, kneza Moldavije, sjesti na prijestolje koje mu je po rođenju pripadalo. Tada je pokazao veliku državničku i ratničku sposobnost. Ukinuo je povlastice vlasteli u korist naroda, a, umjesto skupe stajaće vojske, koristio je usluge ,,slobodnih vojnika“ i narodnih milicija koje su bile mnogo djelotvornije u borbi protiv Osmanlija. Prakticirao je neku vrstu gerilskog ratovanja, a jednom je prilikom čak dopro do tabora osmanskog sultana Mehmeda II., koji je pobjegao. Prema legendi, kada je Sultan želio pokrenuti ofenzivu na snage Vlada III. vidio je ,,šumu turskih vojnika nabijenih na kolčeve“ i to ga je pokolebalo. Ovo je naravno ostalo zapamćeno na temelju svjedočenja jednog osmanlijskog ljetopisca jer nije u potpunosti sigurno da je Vlad III. Drakula ikada naredio da nekoga nabiju na kolac. To je bio osmanlijski običaj kojeg su se kršćanski vladari gnušali.

U maniri srednjovjekovnih vladara Vlad je pomagao mnoge crkve i manastire, a upisan je i kao jedan od darivatelja manastira Hilandara na Svetoj Gori. U prilog njegovoj skromnosti govori činjenica da je odbijao nositi krunu. Više je volio nositi  tradicionalnu šubaru, za koju je na prednjoj strani bio zadjenut veliki broš s crvenim rubinom kroz koji su bila provučena orlova pera. Narod je vjerovao da uz pomoć toga crvenog rubina Vlad III. može vidjeti prošlost i budućnost.

Postoje nedoumice oko Vladove smrti. Većina vjeruje da je poginuo u borbi protiv Osmanlija negdje u okolici Bukurešta. Jedna grupa uglednih povjesničara pak tvrdi da su ga ubili plemići upravo zato što im je ukinuo mnoge povlastice u korist naroda. U svakom slučaju, u nekim dijelovima Banata, kao i u Transilvaniji i Vlaškoj, Drakula je bio upamćen i kao Vlad Pravedni. Takav je bio sve dok Bram Stoker, vidjevši u magli dvorac Bran, u kojem je Drakula proveo jedno vrijeme svoga života kao zatvorenik, nije dobio inspiraciju te stvorio legendu o vampiru grofu Drakuli. Time je zapravo pomiješao legendu o surovom borcu protiv Osmanlija, Vladu III., kojega su Osmanlije prozvale „Nabijač“, s legendom o čudnom vodeničaru iz Istočne Srbije Savi Savanoviću koji se nije ,,smirio“ te prestao ljudima piti krv dok mu nisu odsjekli glavu i probili glogov kolac kroz srce. 

Kako bilo, legende su baš kao i uspavanke koje će nas uspavati, ako nismo sasvim budni.

Europska Unija Zajedno do fondova EU
Projekt www Jungle Tribe je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj