Death Road Bolivija

Death Road Bolivija

Kako su u XVI stoljeću španjolski konkvistadori osvajali kontinent rajske prirode, neobične kulture, misterioznih građevina i kulinarskih maštarija, tako ga danas turisti preplavljuju svojim posjetama. Južna Amerika, putovanje koje će Vas svakim korakom razoružavati svojom čarolijom. Grad koji je Francisco Pizarro otkrio 1535.godine na obali Pacifika - Lima, posljednje utočište Inka i svjetsko čudo suvremenog svijeta - Machu Picchu, Cusco kao arheološka prijestolnica američkog kontinenta s nevjerojatnom tržnicom Inka, najviše jezero na svijetu Titicaca na kome "pluta" magični otok bez uličnog osvjetljenja Isla del Sol, tango, nogomet i bifteci u Buenos Airesu u paketu i onda adrenalinski šok - vožnja biciklima na najopasnijem putu na svijetu. Death Road!

Mjesto gdje svatko poželi biti, visoko među oblacima. Nalazimo se u La Pazu, najvišem glavnom gradu na svijetu. Međutim, to ostavljamo po strani, jer ono što je bitno u ovom trenutku su zgrade i ljudi oko nas, egzotični i pomalo divlji. Okružuju ih nevjerojatna brda koja dosežu do 5300 metara dok smo mi na 4000 metara! Iz te perspektive to i jesu brda, a sa nulte točke ogromne planine. Istu energiju poput svojih planina imaju Bolivijanci, potomci Inki, razna plemena koja su za svoje životno mjesto izabrala vrhove s rijetkim zrakom, čudnovatom vegetacijom i lamama. Ljudi koje je daljina sačuvala čiste od modernog svijeta žive neko drugo vrijeme, ne osjećaju MTV, Hollywood, skupu odjeću, Internet, automobile, medije, oni lete u toj visini!

Ovo nije putovanje tek da se vidi i da se slika po koja znamenitost, ovo je ozbiljna priča za malo aktivniju ekipu. Pješačenja, pentranja, šetanje, vožnje brodovima, lokalni busevi, klopa po tržnicama. Budimo se rano. Danas je avantura na programu. Ekstremna priča! Nevjerojatan dan! Upadamo u buseve i vodiči se osmjehuju, pričaju španjolsko-engleski i trude se da zvuče kao Cypress Hill. Poslije Inka obučenih u tradicionalnu nošnju i žena koje nose cilindre ovo je zaista ok. Brifuju nas o današnjem danu, a zatim kombi kreće uzbrdo u El Alto, jedan od najvećih geta na svijetu. Skoro dva milijuna ljudi živi u faveli na 4300 metara. Od tolike visine nam se pomalo vrti u glavi. Kretanje je usporeno i u nama se rađa želja da promijenimo brzinu života.

Kombi nas ostavlja na 4800 metara, na prijevoju koji je uvijek u oblacima i u kiši. Promet je gust za ova brda, jer se tu vodi put iz La Paza ka džungli. Nalazimo se u oblaku, isprobavamo bicikle koje su nam skinuli s kombija, oblačimo šuškava odijela, sakrivamo se od kiše i od naleta vjetra. Vodiči nam sad daju upute na kojoj strani ceste da se krećemo, govore nam da nikako ne pretičemo vodiča i da se držimo dalje od rubova. Penjemo se na bicikle i djeluje nam da smo trasformersi sa svim mogućim laktobranima, kacigama, rukavicama. Krećemo kliziti niz padinu dok nam vjetar i kiša osvježavaju lice. Pretiču nas kola i kamioni, pa nas vodič zaustavlja ispred kontrolnog punkta koji je postavljen na sredini puta i služi za kontrolu autobusa i transportnih vozila radi sprječavanja trgovine kokainom. Put nas vodi u Coroyco, posljednju točku civilizacije iza koje kreće prostranstvo teritorija koje ne kontrolira bolivijska država.

Uz kraće zadržavanje policija nas pušta, jer zna da smo putnici i juranjava nizbrdo se nastavlja. Vozimo se novim dijelom puta do momenta kada asfalt nastavlja ulijevo, a mi prelazimo na kamenčiće i rupe. Kreće čuveni "death road", put koji povezuje Coroyco i La Paz. Do izgradnje modernog puta to je bila jedina prometnica između ovih mjesta i doslovno put koji se morao prijeći, a koji zbog svoje prirode nikako nije primamljiv. Krećemo se po stazi s rupama, ispod vodoskoka, po kamenju i oštrim zavojima. Desno od nas je stijena koja se penje na nevjerojatnu visinu, gotovo vodoravno, a lijevo je provalija od 500 metara kojoj se dno ni ne vidi. Male pogreške u upravljanju koštaju dvoje ljudi godišnje ozbiljnih ozljeda ili čak smrti. Zato se cijene bicikala koji se iznajmljuju kreću od 5 do 100 dolara na dan. Mi smo izabrali srednju opciju i grupa se podijelila na dvije - jednu čine adrenalinski momci, a u drugoj laganijoj verziji kontroliranog spuštanja su ne tako iskusni i spretni vozači. Vodiči prate obje skupine u njihovim ritmovima.

Vožnje ispod vodopada su fenomenalne, a momenat kada vjetar puhne i odnese oblak u kome se spuštamo je fascinantan, naročito kad vidimo gdje se zapravo krećemo. Brzine su ogromne i gotovo da uopće ne sjedimo na sjedalima dok jurcamo nizbrdo. Odskakuje na koljenima i puštamo uzvike sreće i oslobađanja. Glazba uz šuštanje vodopada, džungle, oblaka i papučica koje se okreću. Na pauzama se slikamo i svi komentiraju uz duboke uzdahe da je ovo ono sto im je trebalo. Žestoko razmrdavanje! Strah! Brzina! Fenomenalna priroda! Dobro druženje! Momenti od kojih zastaje dah!

U džunglu se spuštamo brzo, jer je posljednji dio puta super-spust bez velikog nagiba, bez puno zavoja i potoka po putu. Cijela jurnjava traje oko 3 sata i sada je vrijeme za opuštanje. Jako godi skinuti nepromočivo odijelo, kabanicu, i jurcati u majci na posljednjoj etapi puta, bez ograničenja. Sloboda! Počinjemo misliti o nekim lijepim idejama koje će nam se dogoditi u životu. Odjednom smo sigurni u njih i problemi koji nas prate nestaju daleko nošeni novim iskustvom. U tome uživamo dok na kraju ne stignemo do hostela s bazenom na vrhu brda. Sa terase i iz bazena se pruža pogled na džunglu. Fenomenalan je! Imamo tuševe, ručak od tropskog voća i povrća, kupanje u bazenu, drijemanje, sve to do povratka u La Paz. Jutro nam donosi novo uzbuđenje - planinarenje na vrh Chacaltaya na 5450 metara iznad mora. Mnogima je to najviši vrh koji će dostići u životu ...

Ovo nevjerojatno iskustvo možete doživjeti na turi Peru, Bolivija i Argentina sa agencijom Jungle Travel, polazak u siječnju. Naoružajte se kondicijom i osmijesima, idemo putem konkvistadora, ali ne da osvajamo nego da upoznajemo čarobni kontinent.

Filip Milosavljević