Šri Lanka zemlja osmijeha

Šri Lanka zemlja osmijeha

Sjesti i početi pisati o avanturi koja je sada već iza mene najteže je. Pretočiti iskustvo u riječi nikada nije bila jedna od mojih jačih strana, ali ovaj puta ću se potruditi, iako je Šri Lanku teško opisati riječima.
Sve je počelo u rano jutro, mamurno i neispavano, jer sam, kao svatko blesav, noć prije puta odlučila izaći i s prijateljima proslaviti antivalentinovo. Nacvrcana, odspavala sam sat vremena i uputila se u svoju prvu azijsku avanturu. U trenutku prekrasnog izlaska sunca na horizontu ispred nas, znala sam da će sljedećih dva tjedna biti divni. Pored mene spavala je opićena Marićka, moj suputnik u ovoj avanturi, jedan od faktora zagarantirane dobre zabave. Nakon prekrasnog izlaska sunca i sama sam utonula u san, dok nas je kombi vozio na aerodrom.
Sav umor, neispavanost i pokočenost leđa od letova nestali su u trenutku kada sam izašla iz zgrade aerodroma u Colombu i osjetila miris ljeta u zraku.Kroz vožnju do smještaja upijam svaki maleni kutak Colomba i Negomba, promatram ljude, ulice, promet i zelenilo koja vas ostavlja bez daha. Smjestili smo se u pristojan smještaj i odmah odlučili prošetati Negombom. Adrenalin je u ovome trenutku susreta s potpuno novim svijetom tolik da umor uopće ne osjećate. U zraku prži 33 stupnja usred podneva, beton je vrel, a naša blijeda zimska koža počinje se lagano crveniti dok obilazimo Negombo i stvaramo prve dojmove o Aziji.
Nakon kratkog popodnevnog spavanca budim se u stranoj sobi u stranoj zemlji i dok se protežem uz prozor pogled mi pada na palme kojih je nemoguće mnogo na Šri Lanci. Protežem se uz mrmljanje i pomišljam kako se osjećam kao doma, kao da sam ovdje već danima, a ne svega par sati.
Oblačim ljetnu obleku u kojoj se nakon cijele zime provedene u okovima debele odjeće osjećam pomalo nezgrapno i pretjerano razgolićeno. Odlazim u restoran u sklopu smještaja gdje već sjedi dio moje grupe i naručujem ledeno hladno Lion pivo. S prvim osvježavajućim gutljajem Liona postajem svjesna okoline i neizmjerno se veselim avanturama koje me čekaju u sljedećih dva tjedna!
Prva stanica naše avanture je Kandy, nekadašnji Kanda Uharata-grad okružen s pet brda, smješten na prekrasnom umjetnom jezeru. Kandy je treći grad po veličini na Sri Lanci i potpuno je drukčiji od mirnog i malenog Negomba. Prometnice na kojima postoje svega dvije trake dom su za tisuće automobila i tuk tukova koji se voze kao da je u pitanju šest traka, a od silnog trubljenja ne možete čuti vlastite misli dok se pokušavate aklimatizirati na potpuno novu situaciju.
Kandy sljedećih 5 dana postaje naš dom i polazna stanica za obilazak brojnih znamenitosti Šri Lanke koje se nalaze u blizini. Tako odlazimo i Spice Garden's gdje naša umorna i izgorena leđa doživljavaju preporod od divnih masaža prirodnom, tek dobivenom Aloe Verom dok pijemo osvježavajuće zelene čajeve. Nakon ovog, poletni i puni nove energije obilazimo utočište za slonove, gdje ih kupamo, hranimo i jašemo. Obilazak utočišta završavamo kratkim edukacijskim satom o slonovima i njihovom načinu života. Susret s ovom čudesnom životinjom pamtiti ću do kraja života. Slonovi su izuzetno pametne životinje koje obiluju emocionalnom inteligencijom koju u njihovom prisustvu doista možete osjetiti. Naš dan ne završava ovime, već odlazimo na predstavu tradicionalnih Kandy plesača i plesačica, gdje kroz ples i divne ritmove bubnjeva pobliže upoznajemo kulturu i njihove običaje, a cijela predstava završava spektakularnim hodom po vatri. Puni dojmova i pomalo umorni, smještamo se u jedan od pubova na tradicionalnu klopu i piće. Hrana na Šri Lanci tipično je azijska, te se većina toga temelji na prefinim morskim plodovima, piletini, riži i curryu. Većina toga dosta je ljuta i začinjena, a sokovi pretjerano slatki. Međutim, nakon tri naručena preslatka soka, postat će vam normalno svaki puta dodatno naglasiti kako sok želite bez šećera! Svi ljubitelji hrane na Šri Lanci će svakako uživati, a najest ćete se, za naše standarde, po smiješnim cijenama. Isprobajte specijalitete i tradicionalnu hranu, nećete požaliti, vjerujte mi. McDonaldse, pizze i KFC-e zaboravite i prepustite se okusima Azije!
U Kandyu vrijeme kratimo na tržnici, obilazimo jedan od najznačajnijih budustičkih hramova, Tooth Temple, u kojem se prema vjerovanjima, još dan danas čuva relikvija Budinog zuba. Hram je veličanstveno zdanje i procedura oko ulaska u isti je komplicirana, ali izuzetno brza. U hramu vlada kaos, jer ga posjećujemo u vrijeme blagdana, kada svi vjernici odlaze Budi pokloniti cvijet lotusa i pokloniti se relikviji. Iako gužvasto, nagurano i kaotično i ovo iskustvo ostaje nam u lijepom sjećanju, jer smo doživljeli iskrena iskustva vjernika i njihovu predanosti budizmu.
Prije odlaska na plažu i izležavanja na suncu dok pored nas šume valovi, čekaju nas dva uspona, jedan teži i jedan lakši. Prvi i lakši uspon jest na Lavlju stijenu, Sigiriyu, gdje je nekada bila kraljeva palača. Uspon po 1500 stepenica popraćen je zanimljivom pričom o kralju i njegovom haremu u kojemu je imao 1000 žena. Putem nas prate simpatični majmuni koji vas škicaju i čekaju vaš trenutak nepažnje kako bi vam nešto ukrali. Nakon dva sata stižemo na vrh, umorni, zadihani i s mislima na plaži gdje je glavna stvar ljenčarenje u ležaljkama. Međutim, sav umor, bol u nogama i vrućina nestaju u momentu kada uhvatite pogled koji se pruža oko vas. Nepregledna ravnica, jezera, ogromna statua Bude u daljini, te vrhovi planine koja se nalazi kilometrima daleko. Među ljudima vlada tišina, na licima možete pročitati osjećaj pobjede u svakom pojedincu jer se popeo, a pogled koji je pred nama najveća je nagrada za trud uložen u penjanje. Slikanje, pljesak samome sebi i uz prijatelje majmune vraćamo se u podnožje Sigiriye, bogatiji za još jednu priču, još jedno iskustvo i pogled kakav se ne viđa mnogo puta u životu, pogled koji će vam se vraćati u snovima, ali nikada više neće biti tako bistar i prekrasan kao prvi puta.
Ponosni na prvu pobjedu i uspon, većina grupe upućuje se na Adam's Peak, planinu visoku 2500m, do čijeg vrha je potrebno preći 5000 stepenica. Moje koljeno i ja zaključujemo da nismo dovoljno jaki za ovaj uspon, te ostajemo u Nuwara Eliji, gdje spavamo do 11, a zatim sami proučavamo grad, hranu, ljude. Prvi solo momenti putovanja, i bili su prekrasni. Prošetala sam se malenim gradićem, popričala s ljudima koji su neopisivo znatiželjni i sve žele znati o vama. Odvažila sam se i na obrok koji je kupljen na gradskom štandu, rottyiji punjeni piletinom, koji su apsolutno zadovoljili moje osjetne pupoljke. Grupa se navečer vratila s Adam's Peaka umorna, izgorena ali neizmjerno ponosna, a priče o pogledu na krajolik kroz oblake ponijele su me s njima do vrha.
Prvi dio avanture je iza nas i upućujemo se ka Hikkaduwi, jednoj od najljepših plaža na cijeloj Šri Lanci. Smještaj na samoj plaži, čim izađete iz sobe, noge su vam u pijesku.
Sljedećih tjedan dana provodimo s nogama u pijesku, brčkajući se u Indijskom oceanu, ispijajući svježe sokove od manga, papaje, voća strasti, banane i život kao da je stao. Pomalo hipijevski osjećaj koji nas obuzima i igra se s našim umom, kovaju se planovi o ostanku, kupnji malene kućice na plaži i životarenja, savršena slika života. I dok su nam glavne brige u životu hoćemo li danas jesti morskog psa, koraljnu ribu ili pak morske plodove, dani prolaze u uživanju. Upijam svaki moment, a svaki zalazak sunca navečer mi oduzima dar govora te me odvodi u neke nezamislive krajeve, misli mi lutaju a osmijeh je nemoguće skinuti s lica.
U laganom tempu, kakav i priliči Hikkaduwi, obilazimo prekrasnu zelenu lagunu, gdje se susrećemo s malenim aligatorima, odlazimo na fish spa, gdje nam malene ribice rade pedikuru, ručamo uz prekrasne slapove sakrivene iza stoljetnih palmi i odlazimo u obilazak Gallea, malenog gradića uređenog u kolonijalnom stilu, koji je nekada bio Portugalska i Francuska kolonija.
Upoznajemo se i sa strašnom sudbinom Sri Lanke, te razarajućom moći Indijskog oceana koji je toga kobnog dana uzeo više od 60.000 života. Iako su mnogi ostali bez kuće i najmilijih, vedrina i osmijeh na licu ovih ljudi ne dozvoljavaju vam da dugo ostanete tužni zbog njihove sudbine.
Kao i svemu, i savršenom odmoru mora doći kraj, a u ljudskoj je prirodi da ga to počne mučiti već i par dana prije samoga kraja. Kao i svi i ja sam slab čovjek koji je posljednja tri dana potišteno mislio samo o povratku. Međutim, posljednji dan na Šri Lanci bio je i najljepši, najdivniji i osjećaj koji sam tada doživjela nastojim oživiti svaki dan. Naime, posljednji dan doživjeli smo Šri Lanku u njenom pravom duhu. Lokalna familija, koja je kao i mnogi izgubila sve u tsunamiju i koja živi od osnovnih stvari, pozvala nas je u svoj dom na čaj i banane i podijelila s nama sve o svome načinu života. Sjedili smo tamo sat vremena, ispijali uvjerljivo najbolji čaj koji smo na Šri Lanci popili, dječak nam je svirao na bubnjevima, proveli su nas kroz svoj dom u kojemu nema luksuznih stvari poput klime, kompjutera, telefona i svega što je nama pod normalno, već imaju stolice, stol i krevete. Ali imaju nešto što nama nedostaje već dugo vremena, a to je iskren osmijeh na licu i zahvalnost za ono što imaju, sreću i želju za životom kakva se rijetko viđa. Podijelili su s nama i ono malo što imaju, uz smijeh i pjesmu, te nas pozvali da se vratimo. Pozdraviti se s njima bilo mi je teže nego s roditeljima prilikom odlaska na ovo putovanje. Ovaj događaj i ova obitelj siguran su mi znak da ću se prije ili kasnije opet vratiti na Šri Lanku, kako bih se napunila energijom ovih nevjerojatnih ljudi.
A do tada ću svaki dan oživljavati osjećaj koji su mi dali, i iako je on iz dana u dan sve slabiji, i dalje je tu, a kada se ponovno vratim i moj osmijeh na licu biti će poput osmijeha ovih divnih ljudi!