Chiang Mai

Chiang Mai

Počneš od vrha planine i nevjerojatnog pogleda. Onda se vratiš u grad i kreneš. Izgubiš se. Jednom ili više puta. Sve misliš tu je guesthause, iza ćoška, a onda izađeš na sjevernim vratima grada. Onda opet uđeš, pa naiđeš na najslađi second hand ikada! U njemu ima i bicikala. Lijep, skoro nov, bicikl s drumskim kotačima. Đani cijelih par minuta razmišlja da ga kupi, a onda se ipak sjeti da je u Chiang Maiju, da bi ga nekako morala dostaviti doma, pa se teška srca oprašta od bajka. Idemo dalje, tu smo, u blizini smo, opet mislimo. Ovo je stvarno grad hramova. Na svakih nekoliko stotina metara, ili manje, po jedan. Prolazimo i pored škola. Tu Je najbolja ulična hrana. Sve je smješno jeftino i ukusno. Mi biramo isto što i klinci ispred nas. Nešto na štapiću. Zasad neidentificirano. Klinci su slatki (ne mislim kao ukusni, već simpatični) i uniformirani. Jedino im se razlikuju privjesci i ukrasi na ruksacima. Istražujemo dalje. Evo nas, kod ovih motora trebamo skrenuti. Ili ne. Zaobilaznim putem stižemo do guesthausa. Vlasnik nas uvodi u priču o tajlandskom boksu. Kaže večeras je super meč i da ga svakako moramo pogledati.

Prije meča idemo na noćni Bazar. Otvoren svaku večer,ovdje možeš naći sve što ti treba. I za nijansu je jeftinije nego u Bangkoku. Opremamo se grickalicama i odosmo na stadion gledati boks. Sjedamo na tribine, na najviše mjesto. Dolje ispred ringa su postavljene stolice ZA VIP goste. Bit će pet mečeva. Tigrova mast se osjeća u zraku. Možemo i se i kladiti, s lokalcima, al mi to ipak radimo među sobom, bez novčanih ulaganja. Ne moram napomenuti da sam pogodila svih pet pobjednika. Izgleda da imam oko za fajtere. Možda jednog dana mogu biti skaut, ako poželim promjeniti profesiju.

Svakim udarcem stadionom se prolomi uzvik navijača. Taman da ti održava adrenalin na nivou. Taman da se i ti osjetiš kao jedan od njih Kad počneš zdušno navijati za favorita. Više ne grickamo sjemenke već nokte. U međuvremenu je počela kiša. Jaki ljetni pljusak. VIP dio je poplavljen, dok smo mi suhi i sada je kristalno jasno tko je tu ustvari pravi VIP. Ali mečevi su završeni, a mi moramo nekuda proći, a nema drugog puta nego kroz baru. Ili jezerce. Tenisice pod ruku i udri! Preko vode. Voda je do koljena, glumimo žabe. Mi sretni! Kao mala djeca! Takvi odlazimo na spavanje.

Evo nas. Čekamo. G. Pi Je naš vodič kroz džunglu. Pokupio nas je u smještaju, napravio pauzu na lokalnoj tržnici, a onda nas odveo na prvu stanicu ove avanture - u kamp slonova. Znate li da mama slon nosi bebu slona tri godine? Polako se smještamo na slonove. Lijepi su. Ogromni su. Hrapavi su. Mi, dva po dva voditelja voditelja, u sjedeljki na njihovim leđima. Opremamo se bananama i šećernom trskom da ih usput hranimo. Lijepo je. Uzbudljivo. Vodič našeg slona u jednom trenutku silazi s istog. Ostavlja nas same da upravljamo slonom. Hua (desno), sia (lijevo), hua, sia, hua, sia sia ... aaaaaa! Skrenuli smo s puta, krenuli u provaliju. Vodič kulira i puši cigaru umotanu u bananin list. Opušten je. I nama kaže nešto na tajlandsko-engleskom. Mi to shvaćamo kao znak da se opustimo. Nastavljamo normalno. Prelazimo rijeku na slonovim leđima. Sjajno je!

Svi se opet skupljamo i idemo dalje. Počinje trekking kroz džunglu. Mister Pi misli da je smješno ako za svaku lijanu kaže zmija (s nama idu dvoje Talijana pa izgleda da ipak zna par talijanskih riječi. Više nego srpskih). Kad vidi da ne možemo Više, napravi pauzu. Ima više od 60 godina, ali je žilaviji od svih nas. Kupaće gaće su mu posljednji modni krik. Stajemo na vodopadu da odmorimo i da se osvježimo. I stvarno je tako. Neki kažu da vide pravu zmiju. Ja se ne trudim ni pogledati u tom pravcu – bojim se.

Stižemo do sela. G. Pi nam radi večeru. Seljaci nam donose svoje rukotvorine da kupimo. Gomila djece počinje paliti vatru. Poslije večere se skupljamo oko iste gdje djeca počinju pjevati pjesmice dobrodošlice. Morali smo uzvratiti. I pjesmom i slatkišima. Tako puna srca liježemo u polukružn improvizirane krevete, tj. luftiće i vreće za spavanje i jedva čekamo sutra.

Opraštamo se od dječice i od sela i nastavljamo džunglom. Sad je malo lakše jer uglavnom idemo nizbrdo. G. Pi nam objašnjava koja biljka liječi glavobolju, a koja slomljeno srce.

Ručak pa rafting na bambusovim splavovima. Troje ili četvoro na jedan splav. Pitam se zašto nismo pošteno ni krenuli, a već smo se prevrnuli. Skiper kaže da se ovo nije u zadnjih 10g dogodilo! Nastavljamo, pa opet upadamo u vodu. Urnebesno je. Svi nam se smiju. Na kraju skiper oduzima Amaru dirigentsku palicu, pa nastaljamo relativno normalno. Pozdravljamo Tajlanđane koji su došli na kupanje. Mašemo im svima, mi se vraćamo u Chiang Mai. Večer nam je rezervirana za živu muziku, hladan chang i sumiranje utisaka ... šta ćemo sutra?

Zoo vrt. Panda. Veoma čudne životinje, veoma lijepe životinje. Poslije toga, masaža. Tajlandska. Najbolja masaža ikada!

Predvečer, cijela ulica j zatvorena, a i ove sporedne. Hrana na svakom ćošku i tezge na tratovaru i po sredini ulice. Nedjeljni Bazar je u toku. Raznorazne đakonije, drndamolje, garderoba, kozmetika, igrice od drveta, tangrami i slično. Prodavač kaže, dat će nam popust ako uspijemo složiti. Treba nam pola sata,  ali baš nam je zabavno! Na kraju nam otkriva tajnu, daje nam i popust. Irena kupuje i sliku. Od drveta. Sa slonovima. Izgleda da su na sve nas ostavili snažan utisak. Kupujemo i ukrase za kosu, svaka po jedan, da budemo prelijepe ostatak putovanja.

Kupile smo i lampion i pustile ga u nebo, s jednom željom - da se vratimo ovdje i sve ovo ponovimo!