Pismo Che Guevari

Poštovani Che,

Čitajući tvoj Dnevnik motociklista insipirirao si me da se i ja odvažim na takvo putovanje. Moj izbor je bila Kuba. Stoga ti, puna utisaka, pišem ovo pismo.

Nakon završene avanture na Kubi istinski mogu razumjeti zašto si se toliko borio za taj narod. Iznenađena sam kako su me ovi ljudi prihvatili, jer to im je u krvi. Čitam da se i tebi to desilo, te si proglašen za kubanskog državljanina iako si ti zapravo porijeklom iz Argentine.

Moja prva stanica bila je Havana, grad koji vrvi od tvojih slika, a pjesma Comandate Che Guevara se pjeva na svakom koraku, dok zvuci marakasa prate ritam. Grafiti sa svih strana opisuju vjeru u revoluciju koja se dogodila 1956. godine i trajala sve do 1959. godine.

Odlučujem istražiti grad i prvo odlazim do Vedada. Pažnju mi odvlači Univerzitet, upravo onaj koji je završio tvoj prijatelj Fidel Castro kada je diplomirao pravo. Zagledana u građevinu prilazi mi student tog fakulteta i pita me treba li mi pomoć. Priča dalje vodi prema tome da ja upijam svaku njegovu riječ dok on strastveno priča o periodu revolucije. Od njega saznajem da ste imali veliku podršku studenata, pokazuje mi čak i mjesto gdje se nalazila tajna bolnica i sve to bez ikakvih daljih očekivanja. Zahvaljujem se i nastavljam dalje svojim putem dok mi kroz glavu prolazi misao o srdačnosti tog momka.

Gledam u mapu i poged mi vuče bijeli kvadrat na kojme piše Plaza de la Revolucion. Ucrtavam putanju i laganim korakom se krećem prema mjestu gdje je Fidel Castro držao svoje govore. Prostor je, čini se, beskrajan i okružen muralima ljudi koji su se borili za Kubu. Naravno tvoja slika je tu, s riječima Hasta la victoria siempre koje znače Do pobjede zauvijek. Tvoje riječi navode me da istražim povijest još dublje. Fascinantno je to kako ste se nesebično borili za ovaj narod, može se reći s čvrstom vjerom u pobjedu koja se desila. Umorna od vrućine zovem taksistu Pedra da me odveze mojoj, slobodno mogu reći, kući.

Ulazim u dnevnu sobu, a na vratima me čeka Giselle sa šalicom kave u ruci pitajući me kako sam provela dan.

Odgovaram joj da dan još nije gotov i da imam još mnogo toga istražiti. Pravim predah i nastavljam dalje.

Ovaj put idem do Stare Havane, mjesta dobro poznatog turistima. Prelijepa arhitektura me ostavlja bez daha, imam osjećaj kao da sam se vratila u prošlost. Zvuci salse su na svakom koraku, dok mi pažnju odvlači baka koja prati spretnim koracima ritmove ispred jednog restorana. Slikam je, ona mi se osmjehuje i nastavljam dalje. Imam još toliko toga obići. I dalje gledam u tvoje slike koje se nalaze na svakom koraku. Vidjela sam čak i jednog starijeg čovjeka s tetovažom tvog lika na ruci. Vidiš li kako se tvoja neumorna borba isplatila? Zaista uživam u ovom gradu, u njegovoj svjetlosti i toplini.

Nakon dugog dana odlazim do trgovine s željom da kupim vodu i nešto slatko ni ne razmišljajući da to možda neću naći. Ulazim u trgovinu i ostajem šokirana praznim policama, potpuno sam zaboravila na embargo. Pored toga što je dosta stvari nedostupno, ljudi su i dalje nasmijani i pozitivni, zadovoljni malim stvarima. Nemaju mnogo, ali će i to malo što imaju nesebično podjeliti s nama i shvaćam to kasnije kako se moja avantura dalje odvija. Na ulazu ispred jednog kafića čitam tvoje riječi Si no hay (café) para todos, no habrá para nadie - upravo ono što ove ljude i opisuje. Doživjela sam te riječi da ako jedan ima onda imaju svi. Vjerujem da je to razlog njihove skromnosti i dobrodušnosti.

Konačno nakon cijelog dana odlazim u smještaj gdje me ponovo dočekuje Giselle, ali ovaj put s planom za izlazak. Odlazimo na Malecon, glavno šetalište pored mora u Havani koje je ispunjeno mladim ljudima. Gotovo da nemamo gdje sjesti dok nas mame zvuci gitare i ekipa. Pridružujemo se njima, pjevamo, smijemo se i pričamo. Oni djele svoje pivo s nama, Cristal naravno, glavni brend na Kubi. Jedan od njih želi me naučiti osnovnim koracima salse kako bismo mogli ići u glavni salsa klub 1830 na kraju Malecona. Odlazimo tamo, opuštamo se uz mojito i nastavljamo uživati u ritmovima salse dok se miris mora mješa s poznatim mirisom kubanskih cigara.

Ovaj dan završava se u kasnim večernjim satima, a ja s osmjehom na licu konačno odlazim u krevet, fascinirana ljudima ovog ootoka i njihovom pozitivnom energijom.

Dragi Che, sada konačno shvaćam tvoje riječi El bien mas preciado es el de pertenecer al pueblo cubano da je najvrijednija pripadnost kubanskom narodu.

Europska Unija Zajedno do fondova EU
Projekt www Jungle Tribe je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj